2.4.15

Top Five


2014.
scenario i režija: Chris Rock
uloge: Chris Rock, Rosario Dawson, J.B. Smoove, Gabrielle Union, Cedric the Entertainer, Ben Vereen, Sherri Shepherd, Kevin Hart, Gabourey Sidibe, Whoopi Goldberg, Adam Sandler, DMX, Jerry Seinfeld

Nekako kapiram da mi, belci, posebno ne-amerikanci, nismo u stanju da shvatimo crnačku kulturu na pravi način. Nije to pitanje rase koliko je pitanje izloženosti: sadržaj koji dopire do nas je filtriran na takav način da dobijamo samo određeni sadržaj, bez uvoda i objašnjenja. Ja lično, kao gledalac (i kritičar) imam problema sa crnačkim komedijama jer mi ne leži taj smisao za humor, možda zbog toga što ga ne razumem. Pokušavao sam, ali naprosto nije išlo, suviše je tu glupiranja i sve nekako na istu foru. Eddie Murphy i njegovo kreveljenje koje postaje sve gore kako vreme prolazi. Tyler Perry i njegove maske. Kevin Hart koji priča kao navijen je zabavan jednom, možda drugi put, ali on ga je stvarno preterao.
Moram da priznam da me je Top Five ugodno iznenadio. Komičarski rad Chrisa Rocka sam pratio na preskok, tu i tamo, njegov prvi film koji potpisuje kao autor Head of State (2003) pamtim kao popriličnu glupost. Po onome što čitam, Rock je cenjeni predstavnik komičarske scene, ali nije imao sreće na filmu jer su mu doletale uglavnom glupave uloge u uglavnom glupavim filmovima. Top Five je inteligentno zamišljen i sjajno izveden film u čijoj srži leži nešto što ćemo teško naći u komediji danas: radikalna iskrenost i spremnost na introspekciju.
Top Five je skoro pa auto-biografska romantična komedija u najboljem smislu te definicije. Film je romantičan i smešan, prosto i jednostavno. Glavni lik je Rockov alter-ego iz paralelnog svemira, Andre Allen (prezime nije slučajno, a i ceo film je smešten u New York tokom jednog dana i noći, uz flashback momente). Andre je komičar čija tranzicija od klubova do Hollywooda nije bila glatka, pa je zaglavio igrajući “maskotu”, medveda u idiotskoj cop-buddy akcionoj komediji za najšire narodne mase. Andreu je malo dosta toga, pa je rešio da se pokaže kao ozbiljan glumac i producirao je film o revoluciji na Haitiju koji ima pretenzije na priznanja, ali se poprilično jasno vidi da je film osuđen na propast. Ni na privatnom planu ne stoji ništa bolje, pred njim je venčanje sa zvezdom reality programa (Union) i to venčanje će ići kao reality u direktnom prenosu.
Dan o kojem je reč je dan pred premijeru i nekoliko dana pred venčanje, a Andre manično ide okolo radi promocije filma kako bi neutralizirao efekte loših kritika, pre svega u New York Timesu. Uz to, daje produženi intervju za profilnu reportažu novinarki tog lista po imenu Chelsea Brown (Dawson). Njih dvoje, naravno, počinju sa neprijateljskih pozicija, ali ovo je romantična komedija i jasno vam je u kom smeru će se stvari razvijati.
Film ima nekoliko sekvenci za pamćenje. Dve su date kroz flashback. U prvoj Andre govori kako se i zašto otreznio posle incidenta u Houstonu sa svojim nenormalnim promoterom (Cedric the Entertainer). U drugoj Chelsea govori o raspadu veze sa svojim bivšim, a u jednom trenutku se na istom mestu nalaze tampon, ljuti sos i njegovo dupe (složite sami kombinaciju). Treća koju bih izdvojio je razgovor sa Andreove momačke večeri u kojem se pojavljuje gomila poznatih njuški u cameo-ulogama.
Ima ih još nekoliko, ali da ne gušim, pogledajte i znaćete koje su. Ostatak filma se bez sumnje oslanja na nekoliko uzora. Dijalog je dinamičan i vrckav, pun “one-linera”. Likovi su dati iskreno i promišljeno, sa celim spektrom nesigurnosti. A sve to je prelepo snimljeno, puno scena razgovora u hodu i generalno u pokretu, na tragu Linklaterovog Before serijala. Ima tu citata “in character” “out of character”, uljudnih naklona zaslužnim komičarima, zaslužene prozivke celebrity kulture i komercijalnog imperativa u svetu zabave.
Odlični su i glumci, i pre svega odlično upotrebljeni. Chris Rock je dovoljno pametan da zna da film ne može biti “one man show”, a da poznate face sa kratkim ulogama samih sebe nisu same po sebi dovoljne. Zato su Andre i Chelsea ravnopravni likovi, a potencijal Rosario Dawson je iskorišten do maksimuma. Ona je prelepa žena, pa većina autora zaboravlja da je upotrebi kao glumicu. Ispostavlja se da je i kao glumica fantastična i da donosi pravu dozu spontanosti i ležernosti. Gabrielle Union je isto tako sjajna u svojoj primetno manjoj ulozi u kojoj je bilo potrebno naći pravi balans. Reality zvezda koja je zahtevna i nesigurna nije baš uloga iz snova, a opasnost karikiranja vreba na svakom koraku. U izvedbi Gabrielle Union, ona se čini kao ljudsko biće. Naravno, i epizodisti i face sa cameo-ulogama će dobiti priliku da briljiraju, i iskoristiće je, svaki u svojoj improvizaciji.
Top Five je dobar i zanimljiv film, zbog svoje iskrenosti i otvorenosti, ali i zbog svih svojih silnih, na prvi pogled neurednih digresija. Ko bi rekao da će se u istom filmu raspravljati o starenju, o tome šta zapravo znači biti smešan i sudbini “tužnih klauna”, o rasizmu i o pop-kulturi (veza između Planet of the Apes i atentata na Martina Luthera Kinga je možda malo nategnuta, ali poziva na razmišljanje), i da će te rasprave izgledati prirodno i spontano, a ne usiljeno? Chris Rock, alfa i omega ovog filma, demonstrira nam šta je sve moguće sa inspiracijom, iskrenošću i smislom za humor. Možda ovo bude jedna od top 5 komedija sezone, a možda se i Chris Rock nekako ufura u komičarski panteon, bez glupiranja, samo sa integritetom.

No comments:

Post a Comment