2.1.16

The Forbidden Room


2015.
režija: Guy Maddin, Evan Johnson
scenario: Guy Maddin, Evan Johnson, Robert Kotyk, John Ashbery, Kim Morgan
uloge: Roy Dupuis, Clara Furey, Louis Negin, Udo Kier, Gregory Hlady, Mathieu Amalric, Noel Burton, Geraldine Chaplin, Jacques Nolot, Maria de Medeiros, Charlotte Rampling, Ariane Labed

The Forbidden Room je filmsko iskustvo na koje vas ni ja ni niko drugi ne može pripremiti, niti ga može verodostojno objasniti ili prepričati. Možda će vam od pomoći biti jedna jedina informacija - da ga je, u saradnji sa Evanom Johnsonom režirao Guy Maddin, kanadski majstor izuzetno čudnih filmova. Iako možda njegovi filmovi svaki za sebe ne tvore potpuno smislenu celinu, mora mu se odati priznanje da je u stanju interesantno nabaciti i razraditi određene ideje, i da njegovi filmovi imaju ozračje koje dugo ostaje u memoriji gledaoca, kao i pojedini prilično upečatljivi, bizarni detalji. U tom smislu je The Forbidden Room možda najambiciozniji Maddinov projekat koji najviše podseća na vožnju u izuzetno mračnom luna-parku ili na drogirani trip na uvrnutom vašaru.
Struktura filma je nalik na babuške, one ruske lutke koje vam je već neko doneo sa službenog puta u bivši SSSR. Dakle, imamo priču u priči u priči u priči, i film skače s nivoa na nivo, iz priče u priču, tako da u filmu imamo više od 10 odvojenih, a opet nekako povezanih priča. A glumci, od kojih su neki relativno velika i poznata imena (Mathieu Amalric, Charlotte Rampling, Geraldine Chaplin, Maria de Medeiros, Udo Kier, Roy Dupuis) se pojavljuju u po nekoliko različitih uloga.
Recimo, sve počinje kao ekranizacija lažnog priručnika o pravilnom kupanju u kadi gde matori tip zbog kojeg bi ste bez sumnje odmah pozvali policiju objašnjava rutinu kupanja. Međutim, kako kadar ponire u kadu, nailazimo na podmornicu i radnja se seli tamo. Posada je u opasnosti: voze opasni, nestabilni teret (eksplozivni žele), ne mogu izroniti, fali im zraka i ne mogu otići do kapetanove, naslovne sobe. Jedina nada im je da jedu palačinke koje imaju zračne džepove i tako održavaju svoje stanje. Na podmornici se pojavljuje drvoseča koji im kaže da ne zna otkud tu i da je sa svojim kompanjonima išao spasavati otetu devojku od šumskih razbojnika. Nije to ni približno sve, imaćemo muzički intermezzo u vidu pesme o stražnjicama, doktora koji leči žene lomeći im kosti pa ga stiže zaslužena osveta, gospodina koji je ženi za kasni rođendanski poklon kupio statusu Janusa, pa se pod njenim uticajem noću pretvara u monstruma i još koječega što će vas nasmejati, zabaviti ili šokirati na ovom putu koji će postati senzacijska bomba.
Posebno treba obratiti pažnju na vizuelni identitet filma, jer tu ima svega i svačega. I ispranog, dvotračnog, odnosno dvobojnog “Technicolora”, i crno-belih delova, i nemih i šušketavo zvučnih pasaža. Film je sniman digitalno, ali su Maddin i Johnson sa saradnicima pažljivo dodavali slojeve i efekte kako bi ovaj film imao šmek 30-ih godina kada se još ni boja ni zvuk nisu nametnuli, nego se sa njima samo igralo i isprobavalo. Tematski, moguće i svaki od pasaža smestiti baš u taj period.
Pozadinska priča oko filma je takva da su Maddin i Johnson za jedan svoj nevezani projekat istraživali izgubljene i napuštene filmove manje ili više poznatih, uglavnom evropskih autora iz perioda prelaska sa nemog filma na zvučni i da su pokušavali da rekonstruišu izgubljene delove. The Forbidden Room inspiraciju vuče odatle (više su nego primetni odjeci nemačkog ekspresionizma i “gothic” priča sa prelaza vekova), ali nije kolekcija tih rekonstruiranih filmića. Svaki sekund filma je pažljivo snimljen za potrebe filma sa starim, izgubljenim filmovima na umu i varijacijama, odnosno posvetama poznatim legendama od Frankensteina do Dr Jekylla i Mr Hydea i uobličen tako da bude ultimativna vožnja kroz festival starih filmova.
Naravno, moguće mu je prići sa više strana. Ima tu i više nego dovoljno materijala za psihoanalizu, kao što ga je moguće tumačiti sa filmsko-istorijskog aspekta, pa čak i kao neko razmatranje kulturnih tokova, ili kao raspravu o žanru u određenom periodu. Ambiciozno, svakako. Pretenciozno, možda. Remek-delo, sasvim moguće. Luda vožnja, naravno. The Forbidden Room je film koji jednostavno morate pogledati, možda i više puta, i pustiti da vas “uradi”, zbuni, nasmeje, raspizdi, kako god. Jedno je sigurno, ravnodušni biti nećete.

No comments:

Post a Comment